Poslije ljubavi – Arsen Dedić
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo”
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?”
„Ovaj put ne”
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
Like this:
- Posted in: Trenutak za ćutanje
posle ljubavi se mozda rodi opet neka nova?
Nada uvek postoji…
E zato je Arsen najveći pesnik. Ovoje stvarno sjajno!
Ne znam da li je najveci, ali svakako zna istinu…
Posle ljubavi ostaje prazan prostor… samo je na nama šta ćemo uraditi sa njim…
Na zalost, nekako iz mog ugla to nikad nije prazan prostor, da jeste, ne bi u njemu bilo bola… Nekada zaista praznina moze biti utesna u odnosu na ono sto zaista ostaje…
Draga moja, pa zato i boli, jer je prazan… Kad u njega naliješ nekoliko novih osmeha, susreta, pogleda, malo stajanja pod mesečinom, malo drugačijih pesama… sve će opet biti u redu. Ispunićeš prostor, a bol će postati samo uspomena. Uspomena na jednu završenu ljubav.
Veruj mi, jako dobro znam taj teskobni mrak praznih bolnih sobičaka duše. Ma koliko bilo to teško, pokušaj da na tren pogledaš sebe iz nove perspektive, odskoči nekoliko godina u napred i osvrni se na sadašnjost. Tako ćeš uspeti da vidiš koliko si ustvari velika i jaka.