Dreamscapes

Monthly Archives: septembar 2008

Turning Back Time


Jednom davno, davno, u jednoj zemlji koja više ne postoji ni na kartama, u izgubljenom kraljevstvu dalekih godina živela su dva sunčana leta na morskoj obali. Na tronu se razmetljivo baškarila grupa tinejdžera, uvereni da će tron i čitavo kraljevstvo zauvek biti njihovi. Izgubljeno kraljevstvo je imalo svoju himnu. Imalo je razne himne, ako je …

Nastavite čitanje

Beograd – Mika Antić


1. Neću da studiram pravo, jer nikad ne bih mogao svetu da dokažem da je pravo što si bacila svoje belo dete pod voz onog proleća. 2. Ni medicinu, jer nikad ne bih mogao da izlečim male bolesne jagode, koje su sasvim sazrele na tvom nekada tako tvrdom trbuhu. 3. A pesme ću uvek pisati …

Nastavite čitanje

Bez mene ti si kamen – Branko V. Radičević


Bez mene ne postoje tvoji oblici. Tvoje grlo ima dva piska, tvoje čelo četiri bore od moje ljubomore. I kad si bez mene, telo više nije tvoje telo. Sa istim pregibima i molbama za šake. Moj dlan izgubljen na tvom zatiljku potvrdjuje sve promene. * Krvotok je od mesečine. Pa su vene do jutra prazne, …

Nastavite čitanje

Zaljubljena – Pol Elijar


Ona stoji na mojim očnim kapcima I njene kose zamršene su u mojima, Njeno telo ima oblik mojih ruku, Ona je boje mojih očiju, Ona se utapa u moju senku Kao kamen u nebo. * Ona ima uvek otvorene oči I ne dopušta mi da spavam. Njeni snovi pri punoj svetlosti Mogu sunce da ispare, …

Nastavite čitanje

Ako me nikada ne pozoveš – Rabindranat Tagore


Kad mojih stopala više ne bude u prašini puta ovoga, i skela bude redovno plovila bez mene, kad budem kupio i prodao poslednji put, i mojim odlascima na pijacu u zoru i povracima kući u suton bude došao kraj, šta ako me se ne budeš sećala, ako me nikada ne budeš pozvala podižući pogled ka …

Nastavite čitanje

Rastanak od prijatelja – Arsen Dedić


Više se nikada neće moći ispočetka, moj prijatelj odlazi; samo je okus natrulih oskoruša u bezvoljnim ustima. Zar ce od danas biti poniženje vatra i voda naših mladih godina? Kada se mi više ne razumemo i naše se žene ne slažu, onda se može reći da je moja mladost bila greška, i baca se promašena …

Nastavite čitanje

Ne daj se Ines – Rade Šerbedžija


Stara verzija, sa zanosnim pucketanjem ploče i nezaboravnom bojom glasa… Novija verzija, nova melanholija u poznatom, nešto zrelijem i nostalgičnijem, glasu…

Nastavite čitanje

Gruba pesma – Branko V. Radičević


Ja joj govorim reči pune oštrih zuba da ćemo nežnost ostaviti deci. U dvanaestoj godini dobija prve nokte. Mlečnjacima još može da se odškripi. A kad se zamomči, nežnost to više nije. Jer čovek zbog ljubavi može da ubije. * Najvoljenija, kažem, zagledaj malo u sebe. Jer ti si kao zemlja, sve tamnija što ideš …

Nastavite čitanje

Ljubomora – Branko V. Radičević


Tada je pevao dan u granama topola. Setim se tebe i odmah mi grešna miso. Jutrom reka, a ti ludo gola. Pa mišljah: da je reka muško, ja bih od bola vrisko. * I ja sam mogao ribe klati. Nisam verovao grmu niti ženskoj jovi. Ti si se mogla i mladom klenu dati. Iz tvog …

Nastavite čitanje

Dvadeseta – Pablo Neruda


Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći. * Napisati, na primjer: “Noć je osuta zvezdama, i u daljini modre trepere zvezde”. * Noćni vetar bludi po nebu i peva. * Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći. Voleo sam je, a ponekad, i ona je volela mene. * U noćima kao ova, bila …

Nastavite čitanje

Jesen – Srdjan Dragojević


Jesen – plodovi i druge džidže, jesen tako neizbežna, poput nekih žena, A ti i dalje lepiš lišće flasterima, obmanjuješ termometre, crtaš sunce i pevaš mu, znaš da nemaš šanse ali je to – jače od tebe. * Jesen tako iznenadna, u čudu buljiš naokolo dok gavran kljuca narandžasto lišće, iz ormana, čuješ cvile kaputi …

Nastavite čitanje

Uzalud je budim – Branko Miljković/ Rade Šerbedžija


Nastavite čitanje

Nostalgija kišnih večeri i “Mostarske kiše“


Mostarske kiše – Pero Zubac U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije …

Nastavite čitanje

Mnogo kasnije


Voleti… Do vrha jagodica na prstima… Prepuniti krčag dana Ledenom izvorskom vodom I žedno Dugim gutljajima Popiti ga Iako zubi trnu I grlo se steže Naiskap * Dok spavaš Prstima pamtim tvoj obris Jedva te dodirujući…

Nastavite čitanje

Mika Antić – Romansa


– Jesi l moje Najmoje? – Jesam tvoje Najtvoje. – Da ti sviram u ušima? – Da mi kupiš dve firange od cica. Al’ da budu na cvetiće. – Da zakačim viljuškama na ragastov od pendzera. – Da me mrze sve komšije. – Da ja imam samo tebe. – Da ti imaš samo mene. – …

Nastavite čitanje

Melodija Dodira


Izmedju dva dodira ušuškan mrak jedne ulice koja stidljivo ljubi horizont i dva akorda na gitari malo gustog crnog vina koje oboji čašu i zatalasa senku pritajenog pogleda … onako kako je duša tečna kad je dotakne melodija… Ispod epidermisa stanuju sećanja Na erupcije osmeha Vibrira zagasita nota u tvom glasu dok mi izgovaraš ime. …

Nastavite čitanje

Septembar


Za mene uvek poćetak sezone kiša donosi potrebu da ćitim i slušam, ušuškana u najtoplije reči koje se mogu čuti, najistinitije istine, da se obavijem najlepšim stihovima kao debelim, teškim perjanim ‘bakinim’ jorganom i pustim da me preplave. I kada se septembar uplete u uvojke granja, kada zamiriše na prve vatre u bubnjarama i nove …

Nastavite čitanje